Podijeli

Sveti_arkaneliTri anđela koja se posebno spominju u Sveto­me pismu jesu sveti Mihael, sveti Gabriel i sveti Rafael. Moramo težiti saznati sve što možemo o ovim moćnim kneževima i dati sve od sebe da ih časti­mo, što možemo jednostavno činiti, a da preko­mjerno ne umnožimo naše molitve. Zauzvrat, za ljubav koju im pokazujemo možemo biti uvjereni da ćemo primiti obilne milosti.

 

Sveti Mihael

 

Prva činjenica koju doznajemo u vezi s ovim velikom knezom jest ta da je Mihael, u velikoj bitci do koje je došlo na nebu kada su zli anđeli uskra­tili svoju vjernost Bogu, uzviknuo svoj bojni po­klič: »Tko je kao Bog« te da je odmah, uz pomoć dobrih anđela koji su mu se pridružili, otjerao So­tonu i njegove legije s neba i strmoglavio ih u du­bine pakla.

Zatim čujemo hvale na njegov račun od ne ma­njega autoriteta no što je njegov brat anđeo, sveti Gabriel koji, govoreći proroku Danielu, kaže: »Mi­hael, Knez vaš«, »Mihael, veliki knez stvoren za djecu tvojega naroda« i opet: »Mihael, jedan od pr­vih među kneževima.«

Sveti Toma o njemu kaže: »Mihael je dah Ot­kupiteljeva duha koji će se na koncu svijeta boriti s Antikristom i uništiti ga, kao što je uništio i Luci­fera na početku.«

Sveti je Mihael bio zaštitnik i branitelj Božjega izabranog naroda.

Došao je s Izraelcima iz Egipta i pratio ih kroz pustinju. Upravo je on bio onaj koji im je od Boga dao Deset zapovijedi i upravo je on bio njihov pr­vak i branitelj tijekom tisuća godina koje su prote­kle prije Kristova dolaska. Iako se on izričito spo­minje tek nekoliko puta, i pored toga znamo, zbog njegove službe dodijeljena mu prijatelja i branite­lja, da nikada nije napustio Božji narod, nego da je odigrao važnu ulogu u svemu što ga se ticalo.

On je sada branitelj Katoličke Crkve i svih nje­zinih vjernika koje brani od neprestanih napada đavla. Njega se zaziva u bolesti, a posebno u smrt­nome času, kada je njegova »svemoguća« pomoć toliko potrebna, budući da upravo u tome trenut­ku Sotona upućuje svoj posljednji i najžešći napad na kršćansku dušu, tražeći kako bi je domišljatošću i lukavošću, strahovima i očajanjem odvukao u pakao.

U molitvama koje su nekoć izgovarali svećenik i narod nakon mise ima jedna posebna i divna mo­litva svetome Mihaelu koja moli njegovu pomoć za Crkvu. Glasi ovako:

Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih, budi nam zaklon. Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo, i ti, vojvodo vojske nebeske, So­tonu i druge duhove zlobne, koji  svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao protjeraj. Amen.

Sv._Mihael 

Trebala bi nam to postati naša sveta dužnost da se gorljivo pridružimo ovoj važnoj molitvi. U našim jutarnjim i večernjim molitvama zazivajmo svetoga Mihaela s puno pobožnosti i pouzdanja. Mnogi uopće i ne misle o onome što izgovaraju.

Svetoga Mihaela od najranijih vremena časte u mnogim zemljama. Car Konstantin, zahvalan na pobjedama koje je izvojevao nad svojim neprijate­ljima, a koje je pripisao zaštiti svetoga Mihaela, sagradio je veličanstvenu crkvu u blizini Konstantinopola u čast arkanđela koju je nazvao Michaelion. Ona je postala hodočasničko odredište u koje­mu su mnogi bolesni i nemoćni bili izliječeni posredovanjem toga arkanđela.

Konstantinovi su nasljednici svetome Mihaelu podigli ništa manje nego petnaest crkava u samo­me Konstantinopolu.

U Rimu se crkve grade i posvećuju svetome Mihaelu sve od 494. godine.

Arkanđeo se ukazao biskupu Siponta, na Monte Garganu, u Napuljskome kraljevstvu, gdje mu je posvećena prekrasna crkva. To je postalo mje­sto velike pobožnosti i privlačilo je mnoge hodo­časnike.

U Francuskoj se ukazao na Mont St. Michelu, gdje i danas postoji slavno svetište posvećeno arkanđelu. U Egiptu su kršćani svetome Mihaelu posve­tili svoju rijeku hraniteljicu Nil te su dvanaestoga dana svakoga mjeseca održavali posebnu proslavu u njegovu čast. Ta je proslava održavana s poseb­nom svetkovinom u mjesecu lipnju kada vodostaj rijeke počinje rasti.

Kada je Njemačka bila obraćena, kult pogan­skog boga Wodena zamijenila je pobožnost sveto­me Mihaelu, a kao posljedica toga u planinskim predjelima te zemlje možemo vidjeti brojne kapele posvećene tome arkanđelu.

U Engleskoj se blagdan Michaelmas običavao slaviti s velikom radošću, a omiljeno jelo toga dana bila je pečena guska.

Danas je to uglavnom poznato samo kao prav­ni termin, dan koji označava ono što se u zakonu naziva vremenom zasjedanja i sudovanja na dan svetoga Mihaela.

Sveti se Mihael ukazivao u različitim vreme­nima onima koji su trebali njegovu pomoć i koji su ga zazivali da im pomogne. Najznačajniji je pri­mjer bio onaj kada je pomogao svetoj Ivani Arškoj u izvanrednu poslanju koje joj je Bog dodijelio da pomogne francuskome kralju ponovno uspostavi­ti mir i blagostanje u njegovu kraljevstvu i oslobo­diti Francusku od neprijatelja.

 

Sveti Mihael u času smrti

 

U Knjizi poredaba svetoga Anselma čitamo kako je nekoga redovnika u njegovu samostanu u tre­nutku smrti strašno napao đavao koji mu je isprva prigovorio zbog grijeha koje je počinio prije svoje­ga krštenja, budući da je redovnik primio ovaj sa sa­krament kada je već bio poodmakao u godinama. Siroti čovjek nije znao kako bi mu na to odgovorio te je bio vrlo zabrinut sve dok sveti Mihael, koji mu je pohrlio u pomoć, nije odgovorio da su mu svi grijesi koje je počinio prije krštenja otpušteni tim sakramentom. Zloduh je potom iznio nekoliko gri­jeha koje je ovaj počinio nakon krštenja. Arkanđeo je odgovorio da su ti grijesi oprani životnom ispo­vijedi koju je obavio prije svojih redovničkih zavje­ta i da se umirući čovjek treba pouzdati u božansko milosrđe. Sotona mu je na kraju predočio mno­ge prekršaje i nemare koje je počinio nakon pola­ganja redovničkih zavjeta. Budući da dobri redov­nik nije rekao ništa u svoju obranu, sveti je Mihael objavio da su mu svi ti grijesi oprošteni zato što ih je ispovjedio i dao zadovoljštinu za njih dobrim djelima, pogotovo poslušnošću, te da je, ako je još što i ostalo, to okajao svojom strpljivošću u patnja­ma na samrtnoj postelji.

Na te je riječi đavao zbunjen otišao, a dobri je redovnik s pouzdanom nadom blago predao dušu Bogu.

Svi moramo umrijeti i svi moramo biti spremni na žestoke napade đavla u tome strašnom trenut­ku. Stoga bi svaki kršćanin trebao osigurati da na samrti ima pomoć svetoga Mihaela. To možemo postići tako što ćemo tijekom života biti privrženi velikome arkanđelu.

 

Djeca koju je sveti Mihael vratio u život

 

Mulhoares, kralj Darije, teško je obolio, a pa­tio je još i više zbog toga što nije imao nasljednika koji bi sjeo na njegovo prijestolje. Sva su mu dje­ca pomrla. Savjetovali su mu da se utječe svetome Mihaelu.

Kralj je slijedio ovaj mudri savjet te mu je na­kon nekoga vremena žena rodila blizance. Ali, jao, čekala ga je nova kušnja. I ta su djeca umrla!

Pun žive vjere kralj je zapovjedio da se tijela djece odnesu u crkvu i polože pred oltar svetoga Mihaela te su on i njegov narod preklinjali veliko­ga arkanđela da ih pomogne. I gle, sveti se Mihael ukazao i rekao kralju: »Ja sam Mihael, kojega ste ti i tvoj narod zazivali. Prikazao sam tvoju molbu Bogu koji će rado vratiti život tvojoj djeci. Gledaj ih žive, a ja i ostali anđeli bdjet ćemo nad njima. Bog želi i tebe izliječiti, ali za to moraš zahvaliti anđe­lu koji je knez tvojega kraljevstva. Da bi ga mogao voljeti, sada ću ti ga pokazati.«

Potom se ukazao prekrasan anđeo, odjeven u kraljevske haljine, sa zlatnom krunom na glavi. Blagoslovio je kralja, koji je istoga časa ozdravio.

 

Kako častiti svetoga Mihaela?

 

1. Čestim ponavljanjem ove kratke molitve: »Slavni sveti Mihaele, kneže nebeske vojske, moli za nas sada i na času smrti naše.«

2. Zazivajući njegovu pomoć u bolesti.

3. Ako nam je teško pobijediti napast ili ispra­viti neki nedostatak, molimo se svetome Mihaelu koji će nam sigurno pomoći da nadvladamo i naj­silovitije i najtvrdokornije napasti.

4. Tako što ćemo u svojemu molitveniku drža­ti sliku svetoga Mihaela i što ćemo mu, svaki put kada je vidimo, reći: »Sveti Mihaele Arkanđelu, ljubim te.«

 

Sveti Gabrijel

 

Sv._GabrijelOvaj veliki arkanđeo nosi slavni naziv »Anđeo Utjelovljenja«, budući da je upravo on bio onaj ko­jega je Bog odabrao da bude Poslanik ljudima u svemu što se odnosi na ovo zapanjujuće otajstvo.

On je Danielu prorekao točno vrijeme Kristo­va rođenja.

On je navijestio Zahariji rođenje svetoga Ivana Krstitelja, Otkupiteljeva preteče.

Pa ipak, njegovo najslavnije poslanje - ono koje ga nerazdvojno povezuje s utjelovljenjem i priskr­bljuje mu privrženost i ljubav svih kršćanskih na­roda - bijaše ono kada je kao božanski vjesnik od Presvetoga Trojstva došao Djevici Mariji kako bi joj navijestio da ju je Bog odabrao za Majku svoje­ga božanskog Sina.

Milijuni i milijuni katolika diljem svijeta, u sva­koj zemlji, na svakome jeziku, svakoga dana i u sva­kome trenutku dana ponavljaju one iste riječi koje je sveti Gabriel rekao Mariji. Moleći Zdravo, Marijo, oni joj stalno iznova pričinjaju radost i sreću toga zauvijek blažena trenutka u kojemu se vječni Sin Božji utjelovio u njezinoj prečistoj utrobi i učinio je svojom Svetom Majkom.

Dakle, svaki put kada molimo Zdravo, Mari­jo, imajmo jasnu nakanu prikazati našoj Gospi sve milosti i radosti koje joj je sveti Gabriel pružio pri­likom navještenja: »Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama.«

Svaki put kada molimo prvo radosno otajstvo krunice, navještenje, činimo to isto, ali na još sve­čaniji i potpuniji način.

Jednako tako, kada triput dnevno molimo An­đeosko pozdravljenje, ispunjamo srce naše Blažene Majke neizrecivom radosti, a ona zauzvrat izlije­va na nas oceane milosti. Jedan je veliki svetac jed­nom rekao da su oni koji pobožno mole Anđeosko pozdravljenje već na pola puta do neba.

Kakvo zadovoljstvo, kakvu slavu dajemo slav­nomu arkanđelu Gabrielu kada s ljubavlju ponav­ljamo njegove vlastite riječi, riječi koje je donio od Svetoga Trojstva, riječi koje su nam donijele rado­snu vijest o našemu otkupljenju.

Pa ipak, tako je mnogo kršćana zaboravno ili nemarno kada izgovaraju ove najdivnije molitve da niti razmišljaju o užitku i zadovoljstvu koje pružaju Blaženoj Djevici Mariji niti mogu uopće zamisliti neizmjerno zadovoljstvo koju pružaju svetome Gabrielu.

Stoga, dragi čitatelju, ubuduće, a) kada moliš Zdravo, Marijo, b) prvo radosno otajstvo krunice - navještenje, c) kada triput dnevno moliš Anđeosko pozdravljenje, sjeti se moliti ih u zajedništvu sa sve­tim Gabrielom.

Iako se njegovo ime ne spominje izričito, mo­žemo s punim pravom vjerovati ono što nam pre­daja govori: da je upravo sveti Gabriel bio onaj koji je pastirima na betlehemskim brdima navijestio rođenje našega Gospodina; da je upravo on bio i onaj koji je predvodio mnoštvo blaženih duhova koji su oko jaslica pjevali nebesku pjesmu: »Glo­ria in excelsis Deo et pax hominibus bonae voluntatis - Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima do­bre volje.«

On je bio i onaj koji je ohrabrio i utješio sveto­ga Josipa u njegovoj žalosti, koji je upozorio sveto­ga patrijarha da pobjegne s Božanskim Djetetom i njegovom blagoslovljenom Majkom u Egipat i onaj koji mu je, nakon što je Herod umro, rekao da se vrati.

Napokon, upravo je sveti Gabriel bio onaj koji je došao utješiti Sina Božjega u njegovoj strašnoj muci u Maslinskome vrtu.

Kad god molimo prvo žalosno otajstvo, Kri­stovu muku u Maslinskome vrtu, podajmo Isusu naše sažaljenje i sućut u jedinstvu s dragim svetim Gabrielom.

Slijedeći ove jednostavne prijedloge, odat ćemo arkanđelu najveću čast te će nam on pomoći gorlji­vije i nježnije moliti ove molitve koje smo do sada možda molili hladno ili mlako.

Zauzvrat za ovu jednostavnu pobožnost slav­noga ćemo arkanđela učiniti svojim najmoćnijim i najnježnijim prijateljem.

 

Sveti Rafael

 

Sv._RafaelIme »Rafael« označava »zdravlje« ili »lijek Božji«.

Sjetimo se kako je Rafael pomogao mladome Tobiji. Mnogi vjeruju, i to s razlogom, da je upravo on bio onaj koji je tako često na čudesan način izliječio rane mučenika te ih tješio u patnjama kojima su bili podvrgnuti. On je milostivi duh koji dobronamjernom brigom to­liko putnika sigurno dovodi natrag u njihovu do­movinu. Nemojmo stoga zaboraviti zazvati njego­vu zaštitu kad god odlazimo na neko putovanje, kad god smo bolesni, jer on na čudesan način i lije­či. Ispripovijedano je nekoliko zanimljivih priča o ovome arkanđelu.

 

Priče o svetome Rafaelu

 

Sveta Cirijaka, poznata i kao Dominika, budući da je rođena u nedjelju, koja je pretrpjela mučeništvo u Nikomediji za vladavine cara Maksimijana (u 4. stoljeću), čula je glas s neba kako joj govori tijekom njezine borbe: »Izvrsno, Cirijaka! Pobjednice! Krist je Kralj čuo tvoje molitve: budi snažna i odlučna. Ja sam, koji s tobom razgovaram, arkanđeo Rafael i po­slao me je Spasitelj da te osnažim i da ti prenesem po­ruku od Svevišnjega: Budući da si svoje pouzdanje stavila u Krista, proslavit ćeš Gospodina koji te sna­ži.« Blagdan ove svetice slavi se 18. svibnja.

Sveti Ivan od Boga gajio je divnu pobožnost prema svetome Rafaelu. Stoga je arkanđeo jednom posjetio siromahe u bolnici u Granadi, kada je Ivan izišao po vodu. Drugom prilikom, kada je bolesni­cima ponestalo kruha, on im ga je donio; treći je put pomogao Ivanu odvesti kući nekoga siroma­ha. Tom mu je prilikom otkrio tko je on. Zapravo, kao što životopisac svetoga Ivana kaže, ponašao se prema bolnici kao što se ponašao prema mladome Tobiji kojega je pratio na njegovu putovanju i zaštitio ga u svakoj opasnosti.

Karmelićanska redovnica, blažena Marija od Anđela, častila je svetoga Rafaela na poseban na­čin i nastojala je proširiti pobožnost prema njemu svim svojim silama. Zauzvrat je primila mnoge i velike milosti.

Budući da je sestra Marija Franciska iz Treće­ga reda svetoga Franje uvijek bila bolesna, Bogu se svidjelo povjeriti je svetome Rafaelu na poseb­nu brigu. Godine 1789. ukazao joj se u tako div­nu obliku da se je toliko iznenadila da nije mogla govoriti. Rekao joj je da je došao da bi je izliječio. Sljedećega joj je dana bilo posve dobro, što je imala zahvaliti njegovim uslugama. Drugom prilikom, kada joj je otekla vena zadavala toliko muke da nije bila u stanju pomaknuti se, on joj je velikoduš­no pohrlio u pomoć.

Jednom kada je otac Franjo Ksaver Bianchi raz­govarao s njom, primijetio je osobit miomiris oko sebe. Kada ju je upitao od čega dolazi, odgovorila mu je da dolazi od anđela Rafaela koji je bio prisu­tan, ali kojega svećenik nije mogao vidjeti.

Godine 1315. mladi je novak pristupio samo­stanu reda svetoga Dominika, u želji da postane redovnikom. Patio je od padavice, ali to nije spome­nuo prilikom primanja u samostan. To se, među­tim, ubrzo saznalo budući da bi, kada bi imao na­padaj, pao na pod i u nesvijesti tako ležao tri sata. Zbog toga, nakon pokusa od dvanaest mjeseci, re­dovnici ga nisu mogli primiti među braću, nego su ga iz sućuti poslali drugoj kući istoga Reda, u kojoj su se brinuli za njega. Budući da ga je i dalje muči­lo isto zlo, za njegovo je ozdravljenje počeo moliti brat imenom Richard DuPont. Anđeo Rafael u snu se ukazao Richardu i rekao mu da će novakova bo­lest biti otklonjena zavjetuje li se da će u čast anđe­la postiti prvoga dana svakoga tjedna. Anđeo mu je također rekao da je on Rafael kojega je Bog poslao da ga izliječi. Bolesnik se, čuvši dobre vijesti, zavje­tovao i, gle, pao je na pod u napadaju i ugledao anđela kako ga budi, uvjeravajući ga da je ozdravio! I doista više nikada nakon toga nije imao nikakve smetnje. Pripušten polaganju redovničkoga zavjeta, doživio je da postane sveti svećenik.

U jednomu učenu djelu na temu anđela, tiska­nu u Francuskoj, čitamo da se je bogataš iz gra­da Orleansa, kada je pošao na hodočašće u svetište svetoga Jakova, posebno preporučio anđelu Rafaelu, prema kojemu je gajio pobožnost kao zaštitni­ku putnika. Na putovanju je zalutao i, dok se približavao nekoj šumi, ugledao je nekoliko razbojni­ka koji su se očito spremali napasti ga. Okrenuvši se, u žurbi je pobjegao te mu se odjednom pridru­žila neka osoba koja ga je upitala zašto bježi. Hodočasnik je pokazao prema razbojnicima, ali mu je nepoznati pratitelj rekao da se ne boji. Do tada su već bili došli do obale rijeke, a kako nije bilo ni mo­sta ni čamca, nesretni se putnik još više preplašio. Pomislio je da ga je njegov suputnik prevario te je, videći kako mu se razbojnici približavaju, zazvao u pomoć svetoga Rafaela. Istoga se časa stvorio na drugoj obali rijeke i tako se spasio od svojih nepri­jatelja. U isto vrijeme njegova pratitelja nestade!

Hodočasnik je potom nastavio putovanje. Na povratku se, prolazeći u blizini te iste šume, pobo­jao da će razbojnicima dopasti šaka, ali je umoran i iscrpljen zaspao pod nekim stablom. Pratitelj koji ga je prije prenio preko rijeke, sada mu se ukazao u viđenju i predstavio mu se kao anđeo Rafael, čijoj se je brizi povjerio i koji ga je na njegovu putu oču­vao od svake pogibelji. Pošto se probudio, hodoča­snik se iznenadio kada je vidio da se nalazi svega nekoliko kilometara od Orleansa.

Crkva nas uči da su anđeli čisto duhovna stvorenja, bestjelesna, osobna i besmrtna bića obdarena razumom i voljom. Oni neprekidno gledaju Boga licem u lice, slave ga, služe mu i njegovi su glasnici u ostvarenju spasenjskoga poslanja za sve ljude.