"Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!” (Kol 3, 1-2).
Poštovane redovnice i redovnici, vjeroučiteljice i vjeroučitelji, bogoslovi i sjemeništarci, subraćo svećenici, drage sestre i braćo!
Uskrs je! Slavimo veliko otajstvo Isusove pobjede nad smrću, nad zlom, nad grijehom, nad beznađem. Slaveći Kristovo uskrsnuće, spominjemo se starozavjetne Pashe, kad je Bog svojom snagom izbavio izraelski narod iz egipatskog ropstva. Ta starozavjetna Pasha simbol je kršćanskog Vazma, simbol Kristove Pashe, ostvarena u pravom žrtvenom Jaganjcu, koji odnosi i oduzima grijehe svijeta. Uskrsnuli Isus uvijek je živ ovdje među nama i čini nas dionicima svoje pobjede nad grijehom, nad smrću, nad zlom i združuje nas u svoju pobjedu, daruje nam svoj božanski život: omogućuje nam da učinimo svoju osobnu Pashu, izlazak, prijelaz svakoga od nas iz grijeha u milost, iz zla u dobro, iz smrti u život. Zato je Uskrs blagdan života. Onog života koji počinje u majčinoj utrobi, a nastavlja se u vječnosti u zajedništvu s Kristom uskrslim.
Prva asocijacija na riječ 'tama' je nešto zlo, nešto loše... Istina, zlo je ono što se dogodilo s Gospodinom Isusom na Veliki petak. Umro je najveći Čovjek u povijesti čovječanstva. On koji je ljudima činio samo dobro. On koji nikada nije zla učinio niti mu usta prijevaru ili laž izustiše. On koji je za nas umro na križu. Otkupio je našu smrt svojom smrću.
S tim mislima sastali smo se jutros u župnoj crkvi kako bismo se kao zajednica pomolili uz Kristov grob.